Cuveno IV/6 odjeljenje
"Ponovo Zajedno" Klikni ovdje
da procitas pricu i vidis slike
Novosti iz Toronta i okoline
Dino Merlin
Dino Merlin North American Tour
April/18/2009
President Obama
Weekend in New York
Shopping in NYC. It's every woman's dream
Visit my NEW BLOG
...New York, New York...Marvellous Darling... Click here
Sarajevo Ljubavi Moja
Skupila se raja da diskutuju gdje ce slaviti 10 god. mature,neko rece: "Hajmo u 'Boeme' zgodne kelnerice" i tako bi.
Skupili se ponovo za 20. godisnjicu: " Gdje cemo? Ma hajmo u 'Boeme' tamo se dobro klopa."
Dosla tridesetogodsnjica - "Gdje cemo? Ma hajmo u 'Boeme', ususkano nema promaje."
Dosla bogami i cetrdesetogodinjica. "Joj gdje cemo, sta cemo, neko rece: Hajmo u one 'Boeme', na sta ostali u horu odgovorise: "Super, tamo nismo nikad bili."
Umag 1978
Novosti iz Toronta i okoline (Arhiva)
Crisis-hit Canadian PM fends off opposition revolt - 12.04.2008
The man who made history - Barack Obama
The United States presidential election of 2008, held on Tuesday,November 4, 2008. The Republican Party nominated John McCain, the senior United States Senator from Arizona as its nominee; the Democratic Party nominated Barack Obama, the junior United States Senator from Illinois, as its nominee.Obama won the number of electors necessary to be elected President. He will be inaugurated on January 20, 2009.The 2008 election was the first time in U.S. history that an African American won a majority of electoral votes.
The man who made history, was born in 1961 in Honolulu to a Kansas-born mother and a Kenyan father who had met at the University of Hawaii. History will record that this election was about many things including: a liberal main stream media that influenced the vote by clearly favouring a candidate in every possible way; an economic collapse for which America made the other candidate, and the other party pay no matter what; an American public that wanted change so badly it chose charisma and idealism over character and experience.
30-te godisnjice Mature
Prosle subote (Oktobar 25, 2008) u Torontu je gostovao Zijah Sokolovic sa kultnom životnom komedijom "CABAre CABAres, CABArei". Tom prilikom oko 600 ljudi sa prostora bivse Jugoslavije se skupilo da gleda maestralnu izvedbu "kralja monodrame" Zijaha Sokolovića.
TORONTO - Zijah A. Sokolović govori i igra sve moguće, majstorskom mimikom i potpunim vladanjem glasom vodi gledaoce od neukrotivog smijeha do ledene užasnosti, poigrava se osjećajima i mišljenjem publike do ivice izdrživosti, dok igrajući prepliće dvije velike, za svakog značajne teme,ljubav i smrt. Izabranom riječju, gestama, pravim slapovima isprazne rječivosti i prije svega tišinom koja govori, preplitanjem grube komike i mjestimično snažne aforistično zgusnute meditativnosti, umjetnik nas, preko ubjedljive sudbine pojedinaca vodi do porazne spoznaje o jedinki i svijetu, a onda bezmalo katarzično rasterećuje uvijek aktualnih osobnih i društvenih stega. Njegova komedijantska umjetnost, kojoj, kao po Shakeaspearu "ništa ljudsko nije strano", može među publikom izazvati glasan grohot, a trenutak zatim zaustaviti dah u grlu i orositi oko Njegove mimične, tjelesne i govorne varijacije i mimikrijske vragolije na temu institucije, kao što su država i brak, smiješno karikiranje morala, međusobnih bračnih odnosa, političke banalnosti, svakodnevnih nebuloza i opominjanje na njih, da ljudi žive za danas a ne za sutra, sve je to od samog početka izazvalo salve smijeha, višekratne spontane aplauze, pronicanje u suštinu ideja i na kraju izkrene i sasvim zaslužene ovacije očarane publike, koja je poslije dva sata neprekidnog programa razmišljala, kako je moguće tako dugo održati toliku glumačku koncentraciju i kondiciju..."CABAre CABAres, CABArei" govori o dezorijentiranosti modernog čovjeka koji je izgubio ideale i uopće vjeru u njih, a nije u stanju postati žilavi "mediokritet" koji, slijedeći samo goli nagon samoodržanja, uvijek odnosi pobjedu nad bilo kakvim duhovnim vrijednostima i intelektom. Ovu smrtno ozbiljnu problematiku Zijah A. Sokolović oblaže specifičnom vrstom crnog humora koji funkcijonira kao agresivno karikiranje čulnosti, kao nemoćna osveta uma nad tijelom. Iako ga je autor nazvao kabaretom, riječ je o posve ozbiljnoj stvari, ne samo zato što Sokolović bez pomoći svjetlosnih efekata te zvučnih i drugih kulisa drži gledateljevu pozornost prikovanu uz predstavu puna dva sata, nego i zato što je njegov komad zapravo nemilosrdno razgolićavanje života.